Povijest cijepljenja

Podrijetlo cijepljenja

Cjepiva su u upotrebi više od 200 godina, od 1796. godine kad je razvijeno prvo cjepivo kao zaštita od velikih boginja, bolesti koja je usmrtila gotovo polovicu svih zaraženih osoba i koja je imala strašne posljedice za ljudsku civilizaciju. 

Prije razvoja cjepiva ljudi su se oslanjali na postupak pod nazivom variolacija, u kojem se pod kožu nanosila mala količina virusa (iz tvari u ranama velikih boginja) uzeta od bolesnika koji su se oporavljali od velikih boginja. Variolacija je u Europu stigla iz Azije i Afrike, gdje je bila u upotrebi stotinama godina, ali tijekom samog procesa postojao je rizik da se osoba zarazi bolešću od koje se trebala zaštititi. Razvoj sigurnijeg i učinkovitijeg cjepiva značio je zaštitu ljudi od velikih boginja bez opasnosti od razvoja same bolesti.

U cjepivu protiv velikih boginja upotrijebljen je materijal iz rana kravljih boginja, mnogo manje opasne bolesti povezane s velikim boginjama, kako bi se ljude zaštitilo od bolesti bez rizika od razvoja velikih boginja. Cjepivo protiv velikih boginja bilo je živo atenuirano cjepivo u kojem je korištena oslabljena verzija mikroorganizama/virusa uzročnika, kako bi se ljude imuniziralo protiv te bolesti.

Tek je u 20. stoljeću svjetska kampanja cijepljenja dovela do iskorjenjivanja velikih boginja 1980. godine. Rašireno cijepljenje značilo je da bolest koja je ubila stotine milijuna ljudi samo u 20. stoljeću više ne predstavlja rizik za zdravlje ljudi i više se ne prenosi nigdje u svijetu. Posljednji slučaj bolesti kod ljudi otkriven je 1978. Velike boginje prva su i jedina ljudska bolest koja je iskorijenjena. 

Stoljeće otkrića

Nakon razvoja cjepiva protiv velikih boginja znanstvenici su počeli istraživati mogućnost primjene cijepljenja za zaštitu od drugih bolesti. Tijekom sljedećih stotinu godina znanstvenici su razvili metode za sprečavanje bjesnoće nakon kontakta s bjesnoćom, pomoću metode slične onoj koja se koristila za cjepivo protiv velikih boginja. Znanstvenici su također uspješno utvrdili soj bakterije koja uzrokuje difteriju, što je bio ključan korak u razvoju cjepiva protiv te bolesti. 

Krajem 19. stoljeća znanstvenici su otkrili da bakterije uništene toplinom ili kemikalijama u laboratoriju i dalje mogu potaknuti reakciju imunosnog sustava. To je dovelo do razvoja prvih inaktiviranih cjepiva za zaštitu ljudi od zaraze bakterijama tifusa i kolere 1896. godine. 

Cijepljenje u moderno doba

Smatra se da je pandemija španjolske gripe 1918. godine usmrtila do 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Tijekom te pandemije provedeno je mnogo istraživanja o proizvodnji cjepiva protiv gripe. Međutim, zbog slabog poznavanja bolesti (dugo se vremena smatralo da gripu uzrokuju bakterije), prvo cjepivo protiv gripe odobreno je za primjenu tek 1945.  U cjepivu su uspješno upotrijebljeni inaktivirani virusi gripe koji su tijelu „dali upute” kako se boriti protiv virusa. Dok su prethodna inaktivirana cjepiva bila usmjerena na bakterije, cjepivo protiv gripe bilo je prvo inaktivirano cjepivo koje je štitilo od virusa. Otad se svake godine proizvodi ažurirano cjepivo protiv gripe kako bi se zajednicama pomoglo da se zaštite od te bolesti. 

Tijekom 1920-ih znanstvenici su otkrili da dodavanje određenih tvari u cjepiva može na siguran način ojačati imunosni odgovor tijela. Otkriće adjuvansa (pomoćnih sredstava) bilo je revolucionarno i dovelo je do toga da je 1932. prvo cjepivo protiv hripavca ojačano aluminijskim solima. Aluminijske soli i dalje se upotrebljavaju kao adjuvansi u nekim suvremenim cjepivima.

Napredak koji je doveo do razvoja uspješnog cjepiva protiv gripe također je omogućio znanstvenicima da otkriju cjepivo protiv dječje paralize, bolesti za koju se smatra da je u Europi usmrtila više od 2 milijuna ljudi i prouzročila invaliditet koji utječe na živote milijuna drugih, prije nego što je ta bolest s pomoću cjepiva iskorijenjena u Europi. To inaktivirano cjepivo prvi je put primijenjeno u velikom broju 1954. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Cjepivo protiv dječje paralize danas je uključeno u raspored cijepljenja djece diljem Europe i diljem svijeta kako bi se osigurala zaštita sve djece. Kampanje masovnog cijepljenja dovele su do toga da je europska regija SZO 2002. godine proglašena regijom bez dječje paralize. 

Godine 1963. razvijeno je cjepivo protiv ospica, još jednog velikog uzroka smrti i doživotnog invaliditeta u Europi. Od tada je cjepivo uvedeno u nacionalne programe cijepljenja diljem Europe i svijeta, broj slučajeva ospica drastično se smanjio i učinak bolesti znatno je manji. Međutim, još uvijek dolazi do epidemija te bolesti, što ukazuje na važnost nastavka cijepljenja. 

Produbljivanje razumijevanja

S obzirom na to da se naše razumijevanje imunosnog sustava, bolesti i genetike poboljšalo u drugoj polovici 20. stoljeća, znanstvenici su otkrili nove načine koji će nam pomoći u zaštiti od bolesti. Tijekom 1960-ih znanstvenici su otkrili protein koji virusu hepatitisa B omogućuje da uzrokuje bolest. To su otkriće iskoristili kako bi 1981. razvili prvo cjepivo na bazi proteina koje štiti od virusa, a koje upotrebljava mali dio virusa kako bi „naučilo” tijelo kako se boriti protiv bolesti.
Godine 1972. cjepiva na osnovi virusnog vektora po prvi su put uspješno predstavljena u laboratoriju, međutim prošlo je gotovo 50 godina sve dok cjepivo na osnovi virusnog vektora nije bilo odobreno za ljudsku upotrebu radi sprječavanja ebole.  

Tijekom 1960-ih prvi je put otkrivena mRNK (glasnička ribonukleinska kiselina). MRNK je, slično kao i DNK, dio sustava kodiranja koji se upotrebljava za proizvodnju proteina. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća znanstvenici su istraživali kako bi se mRNK mogla upotrijebiti za sprečavanje bolesti. Tek je desetljećima kasnije otkrivena učinkovita metoda prijenosa mRNK u tijelu. Cjepiva na bazi mRNK protiv gripe ispitana su 1990-ih, a potencijalna cjepiva protiv bjesnoće testirana su 2013. Tek su tijekom pandemije bolesti COVID-19 dodatna financijska sredstva, dosad nezabilježena međunarodna suradnja i obnovljeni napori doveli do puštanja u promet prvih cjepiva na bazi mRNK. 

Zaklada za budućnost

Cijepljenje u današnjem obliku postoji već generacijama i znatno smanjuje posljedice koje bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem mogu imati na pojedince, obitelji i zajednice diljem svijeta. Danas imamo cjepiva protiv mnogih zaraznih bolesti, a duga povijest znanstvenog istraživanja i razvoja znači da pouke stečene tijekom više od 200 godina i dalje služe kao temelj za budući razvoj. 

 

1796. – Prvo cjepivo u povijesti

Živo atenuirano cjepivo koje sadrži tvari iz rana kravljih boginja kako bi se ljude zaštitilo od opasnijih velikih boginja.

1896. – Prvo inaktivirano cjepivo

Razvijena su prva inaktivirana cjepiva za zaštitu ljudi od tifusa i kolere. 

1932. – Prvo cjepivo s adjuvansima 

Cjepivo protiv hripavca postaje dostupno. Nakon otkrića adjuvansa 1920-ih, to je prvo cjepivo koje je sadržavalo aluminijske soli za jačanje imunosnog odgovora tijela. 

1946. – Prvo cjepivo protiv gripe

Cjepivo protiv gripe bilo je prvo inaktivirano cjepivo koje je štitilo od virusa. Od tada se svake godine proizvodi cjepivo protiv gripe.

1952. – Prvo cjepivo protiv dječje paralize

Znanstvenici su otkrili cjepivo protiv dječje paralize, bolesti za koju se smatra da je usmrtila više od 2 milijuna ljudi u Europi, a kod milijuna drugih prouzročila doživotni invaliditet.

1961. – Otkrivena mRNK

Znanstvenici otkrivaju mRNK, čime se otvara put prema novim vrstama cjepiva.

1963. – Prvo cjepivo protiv ospica

Otkriveno je cjepivo protiv ospica, vodećeg uzroka smrti i invaliditeta u Europi.

1972. – Otkriće cjepiva na osnovi virusnog vektora

Istraživači uspješno predstavljaju potencijal uporabe bezopasnog virusa kako bi se tijelu „dale upute”. 

1980. – Iskorijenjene velike boginje

Globalna kampanja cijepljenja dovodi do iskorjenjivanja velikih boginja, jedine ljudske bolesti ljudi koja je ikad iskorijenjena. 

1981. – Prvo cjepivo na bazi proteina

Razvija se prvo cjepivo koje upotrebljava dijelove virusa. 

2002. – Europa je proglašena regijom bez dječje paralize 

Široko rasprostranjeno cijepljenje protiv dječje paralize iskorijenilo je bolest koja je ubila milijune ljudi, a milijune drugih ostavila s doživotnom invalidnošću. 

2006. – Cjepivo protiv HPV-a 

Razvijeno je prvo cjepivo protiv HPV-a, virusa koji može uzrokovati šest vrsta raka, uključujući rak vrata maternice i rak anusa, te je svake godine povezano s desecima tisuća slučajeva raka kod muškaraca i žena diljem Europe. 

2019. – Prvo cjepivo na osnovi virusnog vektora

Prvo cjepivo u kojem se upotrebljava bezopasan virus koji „daje upute” tijelu odobreno je za zaštitu od ebole više od 40 godina nakon što je taj koncept prvi put predstavljen. 

2020. – Prvo cjepivo na bazi mRNK

Gotovo 60 godina nakon otkrića mRNK i nakon desetljeća istraživanja postalo je dostupno je prvo cjepivo na bazi mRNK za borbu protiv pandemije bolesti COVID-19.