1. Početna
  2. O cjepivima
  3. Kako djeluju cjepiva

Kako djeluju cjepiva

Cjepiva djeluju tako da podučavaju imunosni sustav kako se boriti protiv bolesti u slučaju da jednom dođe u kontakt s njom. Time se znatno smanjuje rizik od ozbiljnog oboljenja ili širenja bolesti na druge. Cjepiva mogu pružiti zaštitu od jedne ili više bolesti. Ponekad je moguće dati više cjepiva odjednom kako bi se postigla zaštita od nekoliko bolesti.

Cjepiva mogu pružiti zaštitu od jedne bolesti ili više njih. Ponekad je moguće dati više cjepiva odjednom kako bi se postigla zaštita od nekoliko bolesti.

Većina cjepiva sadrži oslabljeni ili inaktiviran oblik virusa ili bakterije, ili njihov mali dio, koji se naziva antigen.

Kada osoba primi cjepivo, njezin imunosni sustav prepoznaje antigen kao strano tijelo. Time se aktiviraju imunosne stanice koje proizvode protutijela i stvaraju sjećanja na virus ili bakteriju. 

Kasnije, ako osoba dođe u kontakt sa stvarnim virusom ili bakterijom, njezin imunosni sustav sjetit će se tog virusa ili bakterije, a zatim proizvesti odgovarajuća protutijela i brzo aktivirati prave imunosne stanice kako bi ubile virus ili bakteriju. Na taj se način naš organizam štiti od bolesti.

S druge strane, osobe koje su postale imune jer su oboljele od stvarne bolesti mogu je proširiti na druge i izložiti se riziku od ozbiljnih komplikacija te bolesti.

How vaccines work
1. Cjepivo sadrži antigen. 2. Kada se osoba cijepi, njezin imunosni sustav reagira na antigen i nauči se boriti protiv njega. 3. Kada se zarazi stvarnom bolešću, osoba je zaštićena jer se imunosni sustav sjeća kako treba reagirati.

Zaštita

Različita cjepiva osiguravaju različiti stupanj zaštite. Trajanje zaštite razlikuje se ovisno o bolesti. Neka cjepiva štite od bolesti samo kraće vrijeme te su za dužu zaštitu potrebne docjepne doze cjepiva, dok druga razvijaju doživotnu imunost.

Cjepivo ne štiti samo osobe koje su ga primile, već neizravno štiti i necijepljene osobe u zajednici jer smanjuje rizik od izloženosti infekciji. To je poznato pod nazivom kolektivna imunost (koja se naziva i imunost krda).

Sastojci

Osim jednog ili više antigena, mogu se dodati i drugi sastojci kako bi cjepivo bilo stabilno i učinkovito. Regulatorna tijela brinu se za sigurnost svih tih sastojaka.

Ti sastojci uključuju:

  • stabilizatore: služe za održavanje stabilnosti sastojaka cjepiva;
  • adjuvanse: poboljšavaju imunosni odgovor na cjepivo i čine ga snažnijim, bržim i održivijim tijekom vremena – jedan od primjera je aluminij;
  • pomoćne tvari: to su neaktivni sastojci, kao što su voda ili natrijev klorid (sol), kao i konzervansi ili stabilizatori kojima se postiže da cjepivo tijekom skladištenja ostane nepromijenjeno i aktivno.

U nekim lijekovima mogu biti prisutne i druge tvari u tragovima koje se koriste u proizvodnom postupku, npr. ovalbumin (protein koji se nalazi u jajima) ili neomicin (antibiotik). Ako postoji mogućnost da te tvari izazovu reakciju u osjetljivih ili alergičnih pojedinaca, njihova se prisutnost navodi u informacijama koje se daju zdravstvenim radnicima i pacijentima.

Vrste cjepiva

Cjepiva na bazi proteina sadrže male dijelove virusa ili bakterija koji nisu opasni, ali pomažu imunosnom sustavu da prepozna stvarnu infekciju i bori se protiv nje. Cjepiva protiv gripe, tetanusa i hripavca primjeri su te vrste cjepiva i primjenjuju se već dugi niz godina.

Takvi proteini, proizvedeni u laboratoriju, samo stimuliraju imunosni odgovor, ali ne izazivaju infekciju niti bolest.
Proteinska cjepiva često sadrže tvari zvane adjuvansi, koje jačaju imunosni odgovor na cjepivo i zaštitu.
 

Cjepiva mRNK i cjepiva na osnovi virusnog vektora sadrže upute za ljudske stanice kako da proizvedu antigenski protein. Te upute dolaze u jednom od dva oblika, bilo kao molekula koja se naziva glasnička ribonukleinska kiselina ili mRNK ili kao bezopasan virus koji prenosi genetske informacije.

Kada osoba primi jednu od tih vrsta cjepiva, njezine stanice slijede te upute, a zatim proizvode antigenski protein koji imunosni sustav prepoznaje kao strano tijelo te aktivira imunosne stanice i stvara protutijela.

Prva četiri cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrena u EU-u bila su cjepiva mRNK ili cjepiva na osnovi virusnog vektora.
 

Inactivated vaccines contain viruses that have been inactivated (killed) in a lab using heat or chemicals.

Inactivated viruses cannot reproduce themselves or cause illness but can still produce an immune response in the body. When a person receives an inactivated vaccine, their immune system identifies the inactive viruses as foreign. This teaches the body to produce antibodies to fight the viruses off.

Live attenuated vaccines contain live viruses or bacteria that have been weakened  by changing their DNA or by selecting weakest viruses or bacteria to include in the vaccine.

Weakened viruses and bacteria in live attenuated vaccines cannot cause disease but they can still produce an immune response in the body. When a person receives a live attenuated vaccine, the immune system identifies the weakened bacteria or viruses as foreign. This teaches the body to produce antibodies to fight off the bacteria or viruses. 

Live attenuated vaccines produce a strong immune response that can last a long time. This means that fewer doses may be needed than for other types of vaccine.

Common live attenuated vaccines are the measles, mumps and Rubella (MMR) vaccine and the chickenpox vaccine.

The first vaccine ever developed was a live attenuated vaccine. This was a vaccine against smallpox, developed in 1798. Live attenuated vaccine technology is still used today in modern vaccines such as those for measles, chickenpox and yellow fever. 

Toxoid vaccines contain toxins that have been inactivated and are therefore no longer toxic.

Toxins are chemicals produced by bacteria and that can cause some diseases, such as tetanus and diphtheria. 

Toxoids are made in the lab by deactivating disease-causing toxins, using chemicals or heat.

Inactivated toxins in toxoid vaccines cannot cause illness but they can still produce an immune response in the body. When a person receives a toxoid vaccine, the immune system targets the deactivated toxins and learns how to neutralise them. This teaches the body how to deactivate the toxins and prevent disease in future.

Toxoid vaccines teach the body to combat the toxins produced by the bacteria rather than fight off the bacteria themselves.

Toxoid vaccines often include an adjuvant to make the response stronger.

Common toxoid vaccines are the ones used against tetanus and diphtheria.

Koristi cijepljenja

Kako nas cjepiva štite i zaustavljaju širenje bolesti? Doznajte koje su njihove koristi za pojedince i zajednicu.