Što je u pripremi? Budući razvoj cjepiva
Istraživanja cjepiva stalno napreduju i primjenjuju se nove tehnologije u svrhu smanjenja opterećenja nekim bolestima ili potpunog iskorjenjivanja nekih bolesti iz naših zajednica.
Od nastanka prvog cjepiva 1796., znanstvenici su tražili nove načine zaštite ljudi od zaraznih bolesti cijepljenjem. Iako se neke smrtonosne ili vrlo iscrpljujuće bolesti sada mogu u potpunosti spriječiti cijepljenjem, druge bolesti, kao što je malarija, i dalje svake godine ubijaju tisuće ljudi diljem svijeta. Istraživanje i razvoj novih cjepiva, uz dostupnost postojećih cjepiva, stoga su i dalje prioritet javnog zdravstva.
Danas imamo šest tehnologija cijepljenja, odnosno platformi, koje istraživači upotrebljavaju za razvoj cjepiva. Neki od napredaka u tehnologiji cjepiva koji najviše obećavaju uključuju mRNK cjepiva i cjepiva proizvedena DNK tehnologijom. Te tehnologije mogu dovesti do otkrića izvan okvira zaraznih bolesti, na primjer u prevenciji ili liječenju određenih vrsta raka.
mRNK cjepiva
Tehnologija glasničkog RNK-a (mRNK) razvija se i istražuje od šezdesetih godina prošlog stoljeća. U prvim ispitivanjima mRNK cjepiva analizirano je kako se ona mogu upotrebljavati u sprječavanju ebole. Zbog pandemije bolesti COVID-19 ti su rani napori preusmjereni kako bi se odgovorilo na bolest COVID-19. Prvo cjepivo na bazi mRNK-a odobreno je 2020. za primjenu u Europi protiv bolesti COVID-19.
mRNK tehnologija testirana je i u kliničkim ispitivanjima protiv drugih zaraznih bolesti kao što su gripa, infekcija RSV-om i zika virusna bolest.
mRNK tehnologija proučava se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako bi se razvila cjepiva protiv nekih oblika raka kao što su melanom i rak pluća, pa čak i kao novi oblik liječenja raka. Tehnologijom je ostvaren napredak u istraživanju sprječavanja ponovne pojave agresivnog oblika raka nakon kirurškog zahvata, kao i podučavanja organizma da napada neke vrste raka prije nego što dobiju priliku za rast.
Cjepiva proizvedena DNK tehnologijom
Cjepiva proizvedena DNK tehnologijom, poznata i kao plazmidna cjepiva, djeluju tako što u naše tijelo unose kratke sekvence DNK-a koje sadržavaju upute za proizvodnju antigena određenog virusa ili bakterija. Nakon što se cjepivo nađe u tijelu, naše stanice upotrebljavaju sekvencu DNK-a i počinju proizvoditi te antigene. Na taj način naš imunosni sustav može naučiti prepoznati bolest i boriti se protiv nje u slučaju da budemo izloženi toj bolesti.
Jedna od mogućih prednosti tog pristupa jest činjenica da odgovor imunosnog sustava može biti mnogo snažniji nego kod drugih vrsta cjepiva. Isto tako, cjepiva na bazi DNK-a stabilnija su i lakše se proizvode od mRNK cjepiva jer ih nije potrebno držati na temperaturama znatno ispod temperature smrzavanja, što bi uvelike olakšalo pristup cjepivu.
Potencijal cjepiva na bazi DNK-a prvi je put otkriven osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ta se cjepiva i dalje istražuju i nijedno još nije odobreno za uporabu u ljudi u EU-u/EGP-u. Klinička su ispitivanja u tijeku diljem svijeta kako bi se istražila njihova sigurnost i djelotvornost protiv nekoliko zaraznih bolesti. Cjepiva na bazi DNK-a prvi su put upotrijebljena na životinjama 1993., a neka od njih odobrena su za primjenu u životinja u Sjedinjenim Američkim Državama i u EU-u/EGP-u. Indija je 2021. odobrila prvo cjepivo proizvedeno DNK tehnologijom za primjenu u ljudi radi zaštite od bolesti COVID-19. Cjepiva na bazi DNK-a imaju potencijal za pružanje različitih mogućnosti koje trenutačno nisu dostupne, uključujući, među ostalim, cjepivo protiv HIV-a.
Kao što je slučaj sa svim cjepivima i drugim lijekovima u Europi, morat će se dokazati da su DNK cjepiva sigurna i učinkovita prije nego što budu odobrena za primjenu u ljudi.
Novi oblici primjene cjepiva
Unatoč činjenici da su cjepiva sigurna, učinkovita i ekonomična, igle mogu biti zastrašujuće, posebno za djecu. U tijeku su brojna istraživanja o inovativnim načinima primjene cjepiva. Neke mogućnosti uključuju:
Oralna cjepiva već su u uporabi i dugo se smatraju vrlo obećavajućima jer su jeftina, jednostavna za primjenu i mogu biti iznimno učinkovita. Oralno cjepivo protiv dječje paralize prvi je put upotrijebljeno 1960.-ih, a oralna cjepiva protiv dječje paralize i danas su u uporabi.
Međutim, primjena takvih cjepiva nije bez poteškoća. Naš probavni sustav nije gostoljubiv, želučane kiseline mogu oštetiti ili uništiti komponente cjepiva te se one ne apsorbiraju uvijek dobro u našim crijevima.
Istraživači sada analiziraju nove načine zaštite sastojaka u oralnim cjepivima i poboljšanja apsorpcije oblaganjem ključnih komponenti mikroskopskim zaštitnim slojem. To bi značilo da će cjepivo zadržati svoju učinkovitost unatoč teškim uvjetima koje susreće u probavnom sustavu.
Prednost sprejeva za nos je ta što za njihovu primjenu nije potrebna specijalizirana obuka, što znači da bi ljudi mogli i sami sebe brzo i jednostavno cijepiti. Nos je dobro prokrvljen (brojne krvne žile i porozna membrana), što znači da je to vrlo učinkovit način primjene cjepiva. Budući da virusi i bakterije vrlo često u tijelo ulaze kroz nos, prednost sprejeva za nos je ta što potiču imunosni odgovor tamo gdje je to možda najpotrebnije.
Cjepiva u obliku sprejeva za nos već su odobrena protiv gripe u djece u EU-u/EGP-u te se aktivno istražuju za druge respiratorne viruse, kao što je COVID-19.
Istražuju se i načini bezbolne isporuke cjepiva kroz kožu s pomoću visokotlačnih brizgalica ili primjenom ultrazvučnih valova koji pomažu da tekuće cjepivo uđe u tijelo. Obje mogućnosti pokazale su se obećavajućima jer se područje ispod kože smatra idealnim mjestom za interakciju mnogih cjepiva s imunosnim sustavom. Međutim, izazovi su i dalje prisutni jer naša koža nije jednake debljine. Navedene metode isporuke smatraju se i skupima u usporedbi s tradicionalnim injekcijama ili sprejevima za nos.
Ta se tehnologija sastoji od desetaka ili stotina sićušnih igala koje su toliko kratke da probijaju kožu, a da pri tome ne uzrokuju bol. Te igle omogućuju da primijenjeno cjepivo prođe kroz kožu i uđe u tijelo. Iako to možda ne znači kraj upotrebe igala, time bi se uklonila predodžba velike igle i boli povezane s tradicionalnim injekcijama. Neka su ispitivanja pokazala i da bi ta tehnologija mogla poboljšati djelotvornost.
Pokazalo se i da bi se elektroporacijom mogle zamijeniti štrcaljke. Ta metoda djeluje tako što se primjenjuje mala količina električne energije kako bi se cjepivo unijelo u tijelo ili privremeno „otvorile” stanice za primanje cjepiva.