Pitanja i odgovori

Sva cjepiva koja se upotrebljavaju u Europi moraju ispunjavati stroge sigurnosne standarde i dokazati da su njihove koristi veće od bilo kakvih rizika.  

Međutim, liječnici nekima mogu savjetovati da se ne cijepe imajući u vidu njihovu osobnu zdravstvenu situaciju.  

To može biti zato što imaju problema s imunosnim sustavom zbog bolesti (kao što je leukemija ili multipli mijelom) ili drugih lijekova koje uzimaju (kao što su lijekovi za pripremu za transplantaciju organa ili za liječenje određenih vrsta raka).  

Kada ljudi imaju takve probleme s imunosnim sustavom, njihov organizam može drugačije reagirati na cijepljenje. Osim toga, neki će možda trebati izbjegavati određena cjepiva jer su alergični na jedan ili više njihovih sastojaka. Na primjer, u nekim vrstama cjepiva mogu u tragovima biti prisutne i druge tvari koje se koriste u proizvodnom postupku, npr. ovalbumin (protein koji se nalazi u jajima) ili neomicin (antibiotik). 

Odluku o tome hoćete li se cijepiti ili ne zbog zdravstvenih razloga uvijek trebate donositi uz savjetovanje s liječnikom.  

Iako obolijevanje od mnogih bolesti pruža osobama određenu razinu imunosti nakon što se od njih oporave, to nije slučaj za sve bolesti. Obolijevanjem se ljudi izlažu i znatno većem riziku od razvoja komplikacija od te bolesti kao i njezina širenja na druge. Cijepljenje je najsigurniji način pružanja trajne zaštite od bolesti. 

Cijepljenje protiv određene bolesti povezano je s mnogo manjim rizikom u odnosu na rizik koji nosi sama bolest. Osim toga, zbog bolesti će vaši bližnji i zajednica biti izloženi riziku od zaraze.  

Iako nijedan lijek ni cjepivo nisu stopostotno učinkoviti, cijepljenje nam pruža najbolje izglede za zaštitu od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. 

Kad je riječ o bolestima kao što su gripa ili COVID-19, postoji mnogo različitih mutacija ili sojeva koji mogu u isto vrijeme cirkulirati. U takvim se slučajevima cjepiva obično modificiraju kako bi pružila zaštitu od najčešćih oblika gripe ili bolesti COVID-19 u određenoj sezoni. To može značiti da se i dalje možemo razboljeti ako smo izloženi soju protiv kojeg cjepivo možda nije tako učinkovito. 

Osobe koje se razbole unatoč tome što su cijepljene, najčešće imaju blaže simptome te je mnogo manje vjerojatno da će razviti težak oblik bolesti ili komplikacije. 

Nijedno cjepivo ne mijenja ljudski DNK niti je u interakciji s njime.  

DNK se nalazi u jezgri naših stanica i iznimno je dobro zaštićen. U nekim cjepivima protiv bolesti COVID-19 upotrebljava se mRNK (glasnički RNK, engl. messenger RNA) koji podučava naše tijelo kako se boriti protiv virusa koji uzrokuje bolest COVID-19, ali on ni na koji način ne komunicira s vašim DNK-om jer mRNK ne ulazi u jezgru. 

Umjesto toga, taj se mRNK zadržava na vanjskom području stanica i upotrebljava se samo za proizvodnju malenog dijela virusa kako bi vaše tijelo moglo naučiti kako se zaštititi. Nakon toga, mRNK se vrlo brzo razgrađuje.  

Cjepiva na bazi mRNK proučavala su se desetljećima i nema dokaza da ona mijenjaju naš DNK.   

Cjepiva se u Europi upotrebljavaju već više od jednog stoljeća i pokazalo se da nose znatno manji rizik u odnosu na rizik od bolesti od kojih štite. 

Sva cjepiva koja se upotrebljavaju u EU-u/EGP-u prolaze kroz zahtjevan postupak odobravanja. Kada se počnu upotrebljavati, liječnici, regulatorna tijela i druga zdravstvena tijela stalno traže izvješća o mogućim nuspojavama cjepiva, kao i za sve lijekove. Taj postupak praćenja sigurnosti poznat je kao farmakovigilancija. 

Neka cjepiva mogu prouzročiti blaže nuspojave, kao što su nelagoda na mjestu primjene injekcije ili glavobolja, ubrzo nakon primjene, ali nema dokaza da bilo koja cjepiva koja se danas upotrebljavaju mogu imati bilo kakve dugoročne štetne učinke na naše zdravlje.   

Detaljnije informacije o ovoj temi dostupne su na našim stranicama o odobravanju cjepiva i sigurnosti i nuspojavama.

Zahvaljujući cijepljenju, neke se bolesti u Europi vrlo rijetko pojavljuju. Nadalje, Europa je regija bez dječje paralize, ali ta je bolest još uvijek prisutna u nekim dijelovima svijeta.  

Ako se broj ljudi koji se cijepe protiv dječje paralize u Europi smanji, postoji mogućnost da bi se ta bolest mogla proširiti iz tih područja natrag u Europu i na druga mjesta gdje je iskorijenjena. 

Cijepljenje je stoga ključno kako bi se osiguralo da se u Europu ne vrate bolesti koje su vrlo rijetke ili se više ne pojavljuju. 

Cjepiva ne uzrokuju autizam. Istraživači diljem svijeta tražili su bilo kakvu poveznicu u stotinama studija, no nisu pronašli dokaze o bilo kakvoj povezanosti.  

Studija iz 1998. u kojoj se sugerirala povezanost između cjepiva i autizma sadržavala je izmišljene podatke te su je znanstvenici i liječnici u velikoj mjeri diskreditirali. Znanstveni časopis koji je objavio studiju povukao ju je. Vodeći autor izbrisan je iz liječničkog registra Ujedinjene Kraljevine i više mu nije dopušteno baviti se medicinom.  

Ne postoje dokazi o povezanosti između cijepljenja i autizma, a to potvrđuju i stotine naknadnih studija. Istraživači diljem svijeta tražili su bilo kakvu poveznicu, no nisu je mogli pronaći.  

Sva cjepiva odobrena za uporabu u Europi prolaze dugotrajan postupak odobravanja kako bi se dokazala njihova sigurnost te se nakon odobrenja kontinuirano prate radi otkrivanja mogućih nuspojava.  

Cjepiva ne sadrže opasne kemikalije. Sva cjepiva moraju ispunjavati stroge sigurnosne standarde prije nego što budu odobrena za primjenu u Europi.  

Neka cjepiva sadrže tvari koje se mogu činiti zabrinjavajućima, kao što su aluminijeve soli i zaostale količine formaldehida. Te se tvari uvijek dodaju u malim i sigurnim količinama, a njihovo je dodavanje ključno za ispravno djelovanje cjepiva. 

Primjerice, količina formaldehida sadržana u nekim cjepivima niža je od količine koju ljudsko tijelo prirodno proizvodi kako bi osiguralo da naš organizam može funkcionirati.  

Od 30-ih godina prošlog stoljeća bilježi se sigurna upotreba aluminijevih soli u nekim cjepivima. Male količine aluminijevih soli mogu se naći u hrani i vodi za piće. U nekim cjepivima one imaju ključnu ulogu u omogućavanju cjepivu da zaštiti osobu od bolesti.  

Razine svih sastojaka cjepiva pažljivo se kontroliraju kako bi se osiguralo da su oni prisutni u razinama koje su sigurne. Regulatorna tijela provjeravaju jesu li koristi od cjepiva veće od rizika od bilo kakvih mogućih reakcija na njihove sastojke. 

Cijepljenje pomaže u zaštiti ljudi od bolesti. Budući da cijepljene osobe imaju mnogo manji rizik od obolijevanja, manja je i vjerojatnost da će one širiti bolest. Kada je mnogo ljudi u zajednici cijepljeno, njihova imunost na određenu bolest štiti i mali broj ljudi u skupini koji se ne mogu cijepiti. To se naziva „kolektivnom imunošću” ili „imunitetom zajednice”. 

Oslanjanje na druge osobe u svojoj zajednici koje su cijepljene izlaže vas većem riziku od obolijevanja i, za mnoge bolesti, to uopće ne funkcionira. Kada za širenje bolesti koje su prisutne u našem okruženju nisu potrebni ljudi ili kada postoji mnogo različitih sojeva, necijepljene osobe mogu se zaraziti bez obzira na to koliko je ljudi oko njih cijepljeno. 

Kolektivna imunost nije zamjena za cijepljenje. Odlukom da se ne cijepe ljudi se izlažu većem riziku te mogu povećati vjerojatnost da će bolest cirkulirati u njihovoj zajednici.

Cjepiva pomažu u zaštiti ljudi od bolesti. Cjepiva podučavaju tijelo da se brani od infekcija zbog kojih smo bolesni.  

Većina cjepiva sadrži samo malen dio virusa ili bakterije koji podučavaju naš imunosni sustav, a ostala cjepiva sadrže umrtvljene oblike virusa ili bakterija. Od tih se cjepiva ne možete razboljeti. 

Međutim, takozvana živa atenuirana cjepiva sadrže oslabljeni oblik virusa koji uzrokuje bolest ili mikroorganizam. Ona mogu, u rijetkim slučajevima, uzrokovati blagu bolest u osoba čiji je imunosni sustav oslabljen zbog neke druge bolesti ili liječenja. Ako je vaš imunosni sustav oslabljen, važno je da sa svojim liječnikom raspravite o prednostima i nedostatcima cijepljenja.