How vaccines work

Vaccines work by teaching the immune system how to fight off a disease in case it ever comes into contact with it. This greatly reduces the risk of becoming seriously ill or spreading a disease to others. Vaccines can protect against one or multiple diseases. Sometimes, multiple vaccines may be given at once to protect against several diseases.

Vaccines can protect against either one or multiple diseases. Sometimes, multiple vaccines may be given at once to protect against several diseases.

Most vaccines contain a weakened or an inactivated form of a virus or bacterium, or a small part of it, called an antigen.

When a person gets vaccinated, their immune system recognises the antigen as foreign. This activates immune cells to produce antibodies and create a memory of the virus or bacterium. 

Later, if the person comes into contact with the actual virus or bacterium, their immune system will remember it, and then produce the right antibodies and activate the right immune cells quickly, to kill the virus or bacterium. This protects the person from the disease.

In contrast, people who become immune by getting the actual disease can spread it to others and put themselves at risk of serious complications from the disease.

How vaccines work
1. Cjepivo sadrži antigen. 2. Kada se osoba cijepi, njezin imunosni sustav reagira na antigen i nauči se boriti protiv njega. 3. Kada se zarazi stvarnom bolešću, osoba je zaštićena jer se imunosni sustav sjeća kako treba reagirati.

Protection

Different vaccines bring about different levels of protection. The duration of protection varies depending on the disease. Some vaccines can only protect against a disease for a short period and may need booster doses; for others, immunity can last a lifetime.

Vaccination not only protects people who have received a vaccine. It also indirectly protects unvaccinated people in the community, by decreasing the risk of exposure to infection. This is known as community immunity (also called herd immunity).

Components

In addition to one or more antigens, other components can also be added to help keep the vaccine stable and effective. Regulators make sure that all these components are safe.

These components include:

  • stabilisers: to keep vaccine components stable;
  • adjuvants: these improve the immune response to the vaccine by making the response stronger, faster and more sustained over time – an example of which is aluminium;
  • excipients: these are inactive ingredients, like water, or sodium chloride (salt), as well as preservatives or stabilisers that help the vaccine remain unchanged during storage, keeping it active.

In some vaccines, there may also be trace amounts of other substances used in the manufacturing process, such as ovalbumin (a protein found in eggs) or neomycin (an antibiotic). If these substances might cause a reaction in sensitive or allergic individuals, their presence is declared in the information given to healthcare workers and patients.

Vrste cjepiva

Cjepiva mRNK sadrže molekulu koja se naziva glasnička ribonukleinska kiselina (mRNK) koja našim stanicama prenosi upute o tome kako se boriti protiv bolesti.

Nakon što uđe u naše stanice, mRNK iz cjepiva daje upute za proizvodnju bezopasnog proteina koji odgovara dijelu virusa protiv kojeg cjepivo treba pružiti zaštitu. 

Budući da cjepiva mRNK daju upute za izradu malog dijela virusa, ona ne mogu uzrokovati bolest. 

Nakon što naše stanice počnu proizvoditi protein, naš imunosni sustav prepoznaje ga kao strano tijelo, aktivira imunosne stanice i stvara protutijela. U tom se procesu naš imunosni sustav uči boriti protiv virusa koji sadrže taj protein, što znači da se tijelo, ako dođe u kontakt sa stvarnim virusom, može bolje boriti protiv infekcije.

Cjepiva na osnovi virusnog vektora sadrže bezopasni virus koji našim stanicama prenosi mali dio genetskog koda virusa koji uzrokuje bolest. Od tog koda ne možemo se razboljeti, no on može potaknuti imunosni odgovor i naučiti naš imunosni sustav kako se boriti protiv bolesti.

Cjepiva na osnovi virusnog vektora mogu potaknuti snažan imunosni odgovor, što znači da mogu pružiti visoku razinu zaštite od infekcije ili teške bolesti. 

Inaktivirana cjepiva sadrže viruse koji su inaktivirani (umrtvljeni) u laboratoriju s pomoću topline ili kemikalija.

Inaktivirani virusi ne mogu se razmnožavati ni uzrokovati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi inaktivirano cjepivo, njezin imunosni sustav prepoznaje inaktivirane viruse kao strano tijelo. Tako se organizam uči proizvoditi protutijela za borbu protiv virusa.

Živa atenuirana cjepiva sadrže žive viruse ili bakterije koji su oslabljeni promjenom njihova DNK-a ili odabirom najslabijih virusa ili bakterija koji će se uključiti u cjepivo.

Oslabljeni virusi i bakterije u živim atenuiranim cjepivima ne mogu izazvati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi živo atenuirano cjepivo, imunosni sustav prepoznaje oslabljene bakterije ili viruse kao strana tijela. Tako se organizam uči proizvoditi protutijela za borbu protiv bakterija ili virusa. 

Živa atenuirana cjepiva stvaraju snažan imunosni odgovor koji može biti dugotrajan. To znači da bi moglo biti potrebno manje doza nego kod drugih vrsta cjepiva.

Cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) i cjepivo protiv vodenih kozica uobičajena su živa atenuirana cjepiva.

Prvo proizvedeno cjepivo bilo je živo atenuirano cjepivo. Radilo se o cjepivu protiv velikih boginja, napravljenom 1798. Tehnologija živih atenuiranih cjepiva i danas se primjenjuje u modernim cjepivima kao što su cjepiva protiv ospica, vodenih kozica i žute groznice. 

Toksoidna cjepiva sadrže toksine koji su inaktivirani i stoga više nisu toksični.

Toksini su kemikalije koje mogu uzrokovati neke bolesti, npr. tetanus i difteriju, a proizvode ih bakterije. 

Toksoidi se proizvode u laboratoriju inaktivacijom toksina koji izazivaju bolest, s pomoću kemikalija ili topline.

Inaktivirani toksini u toksoidnim cjepivima ne mogu izazvati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi toksoidno cjepivo, imunosni sustav napada inaktivirane toksine i uči kako ih neutralizirati. Tako se organizam uči neutralizirati toksine i spriječiti bolest u budućnosti.

Toksoidna cjepiva ne bore se protiv samih bakterija, već uče organizam kako da se bori protiv toksina koje proizvode bakterije.

Toksoidna cjepiva često uključuju adjuvans, tvar koja jača imunosni odgovor.

Cjepiva protiv tetanusa i difterije uobičajena su toksoidna cjepiva.

Koristi cijepljenja

Kako nas cjepiva štite i zaustavljaju širenje bolesti? Doznajte koje su njihove koristi za pojedince i zajednicu.