Hripavac

Koji su simptomi hripavca?

Simptomi se obično javljaju 7 do 10 dana nakon infekcije, ali mogu se pojaviti i do 21 dan kasnije.

• Na početku simptomi nalikuju simptomima obične prehlade (kihanje, curenje iz nosa, malo povišena temperatura i blagi kašalj).
• U sljedeća dva tjedna kašalj se pojačava, a za tu fazu tipični su brojni brzi udari kašlja nakon kojih slijedi glasan piskav udisaj ili „hrip”. Napadi kašlja često završavaju izbacivanjem guste, prozirne sluzi i povraćanjem. Na početku se javljaju noću, a kasnije postaju sve češći danju i mogu potrajati mjesec do dva.
• U dojenčadi se možda nikad neće razviti tipični „hrip”, a nakon napada kašlja mogu slijediti kratka razdoblja prestanka disanja. Nakon te faze napadi kašlja postaju rjeđi i slabiji, a stanje dojenčeta postupno se poboljšava (za što može biti potrebno i do tri mjeseca).

Adolescenti, odrasli i djeca koja su djelomično procijepljena obično imaju blaže ili malo drukčije simptome. U tim skupinama, kao i u djece rane dojenačke dobi, hripavac je teže dijagnosticirati.

Koje su komplikacije izazvane hripavcem?

Najteži oblici hripavca javljaju se u dojenčadi. Hripavac može poprimiti posebno teške oblike u dojenčadi koja nije cijepljenja ili u dojenčadi čije majke nisu cijepljenje. Komplikacije uključuju upalu pluća, encefalopatiju (bolest mozga), konvulzije pa čak i smrt.

U odraslih osoba i veće djece komplikacije obuhvaćaju kratkotrajnu nemogućnost disanja, slomljena rebra, rektalni prolaps i herniju (kilu).

Kako se hripavac širi?

Hripavac se širi zrakom u kapljicama koje nastaju kašljanjem i kihanjem zaražene osobe. Hripavac može širiti i osoba koja ima samo blag oblik bolesti ili zaražena osoba koja nema nikakvih simptoma. Često se događa da starija braća ili roditelji koji mogu biti nositelji bakterija donesu bolest u kuću i tako zaraze dojenče.

Tko je izložen riziku od hripavca?

Svatko tko nije cijepljen protiv hripavca ili tko nije primio sve potrebne doze cjepiva može se zaraziti ovom bolešću.

Kako se hripavac može spriječiti?

Najvažniji način sprječavanja hripavca je potpuno cijepljenje. Cjepivo protiv hripavca obično se daje u kombinaciji s cjepivima protiv difterije i tetanusa (često u kombinaciji i s cjepivima protiv dječje paralize, hemofilusa influence i hepatitisa B). Prva terapija od dvije do tri doze obično se daje u dobi od dva do dvanaest mjeseci, u skladu s nacionalnim rasporedom cijepljenja. Treću ili četvrtu dozu preporučuje se dati u dobi od 11 do 24 mjeseca, nakon čega slijedi još jedna doza u dobi između tri i sedam godina.

U nekim državama članicama EU-a/EGP-a preporučuje se docjepljivanje adolescenata, odraslih osoba i/ili trudnica. Cijepljenjem trudnica privremeno se štiti i novorođenče. U nekim se zemljama preporučuje i docjepljivanje nezaštićenih žena ubrzo nakon poroda kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti na novorođenče.

Kako se hripavac liječi?

Za liječenje hripavca i sprječavanje širenja bolesti mogu se upotrebljavati antibiotici. Međutim, kako bi bilo što učinkovitije, liječenje mora započeti u ranoj fazi bolesti, odnosno tijekom prvih tjedan do dva prije nego se jave napadi s brojnim brzim udarima kašlja.

Više informacija potražite na mrežnom mjestu ECDC-a: https://www.ecdc.europa.eu/hr/pertussis/facts (EN)