1. Početna
  2. O cjepivima
  3. Kako djeluju cjepiva

Kako djeluju cjepiva

Cjepiva djeluju tako da podučavaju imunosni sustav kako se boriti protiv bolesti u slučaju da jednom dođe u kontakt s njom. Time se znatno smanjuje rizik od ozbiljnog oboljenja ili širenja bolesti na druge. Cjepiva mogu pružiti zaštitu od jedne ili više bolesti. Ponekad je moguće dati više cjepiva odjednom kako bi se postigla zaštita od nekoliko bolesti.

Cjepiva mogu pružiti zaštitu od jedne bolesti ili više njih. Ponekad je moguće dati više cjepiva odjednom kako bi se postigla zaštita od nekoliko bolesti.

Većina cjepiva sadrži oslabljeni ili inaktiviran oblik virusa ili bakterije, ili njihov mali dio, koji se naziva antigen.

Kada osoba primi cjepivo, njezin imunosni sustav prepoznaje antigen kao strano tijelo. Time se aktiviraju imunosne stanice koje proizvode protutijela i stvaraju sjećanja na virus ili bakteriju. 

Kasnije, ako osoba dođe u kontakt sa stvarnim virusom ili bakterijom, njezin imunosni sustav sjetit će se tog virusa ili bakterije, a zatim proizvesti odgovarajuća protutijela i brzo aktivirati prave imunosne stanice kako bi ubile virus ili bakteriju. Na taj se način naš organizam štiti od bolesti.

S druge strane, osobe koje su postale imune jer su oboljele od stvarne bolesti mogu je proširiti na druge i izložiti se riziku od ozbiljnih komplikacija te bolesti.

How vaccines work
1. Cjepivo sadrži antigen. 2. Kada se osoba cijepi, njezin imunosni sustav reagira na antigen i nauči se boriti protiv njega. 3. Kada se zarazi stvarnom bolešću, osoba je zaštićena jer se imunosni sustav sjeća kako treba reagirati.

Zaštita

Različita cjepiva osiguravaju različiti stupanj zaštite. Trajanje zaštite razlikuje se ovisno o bolesti. Neka cjepiva štite od bolesti samo kraće vrijeme te su za dužu zaštitu potrebne docjepne doze cjepiva, dok druga razvijaju doživotnu imunost.

Cjepivo ne štiti samo osobe koje su ga primile, već neizravno štiti i necijepljene osobe u zajednici jer smanjuje rizik od izloženosti infekciji. To je poznato pod nazivom kolektivna imunost (koja se naziva i imunost krda).

Sastojci

Osim jednog ili više antigena, mogu se dodati i drugi sastojci kako bi cjepivo bilo stabilno i učinkovito. Regulatorna tijela brinu se za sigurnost svih tih sastojaka.

Ti sastojci uključuju:

  • stabilizatore: služe za održavanje stabilnosti sastojaka cjepiva;
  • adjuvanse: poboljšavaju imunosni odgovor na cjepivo i čine ga snažnijim, bržim i održivijim tijekom vremena – jedan od primjera je aluminij;
  • pomoćne tvari: to su neaktivni sastojci, kao što su voda ili natrijev klorid (sol), kao i konzervansi ili stabilizatori kojima se postiže da cjepivo tijekom skladištenja ostane nepromijenjeno i aktivno.

U nekim lijekovima mogu biti prisutne i druge tvari u tragovima koje se koriste u proizvodnom postupku, npr. ovalbumin (protein koji se nalazi u jajima) ili neomicin (antibiotik). Ako postoji mogućnost da te tvari izazovu reakciju u osjetljivih ili alergičnih pojedinaca, njihova se prisutnost navodi u informacijama koje se daju zdravstvenim radnicima i pacijentima.

Vrste cjepiva

Cjepiva mRNK sadrže molekulu koja se naziva glasnička ribonukleinska kiselina (mRNK) koja našim stanicama prenosi upute o tome kako se boriti protiv bolesti.

Nakon što uđe u naše stanice, mRNK iz cjepiva daje upute za proizvodnju bezopasnog proteina koji odgovara dijelu virusa protiv kojeg cjepivo treba pružiti zaštitu. 

Budući da cjepiva mRNK daju upute za izradu malog dijela virusa, ona ne mogu uzrokovati bolest. 

Nakon što naše stanice počnu proizvoditi protein, naš imunosni sustav prepoznaje ga kao strano tijelo, aktivira imunosne stanice i stvara protutijela. U tom se procesu naš imunosni sustav uči boriti protiv virusa koji sadrže taj protein, što znači da se tijelo, ako dođe u kontakt sa stvarnim virusom, može bolje boriti protiv infekcije.

Cjepiva na osnovi virusnog vektora sadrže bezopasni virus koji našim stanicama prenosi mali dio genetskog koda virusa koji uzrokuje bolest. Od tog koda ne možemo se razboljeti, no on može potaknuti imunosni odgovor i naučiti naš imunosni sustav kako se boriti protiv bolesti.

Cjepiva na osnovi virusnog vektora mogu potaknuti snažan imunosni odgovor, što znači da mogu pružiti visoku razinu zaštite od infekcije ili teške bolesti. 

Inaktivirana cjepiva sadrže viruse koji su inaktivirani (umrtvljeni) u laboratoriju s pomoću topline ili kemikalija.

Inaktivirani virusi ne mogu se razmnožavati ni uzrokovati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi inaktivirano cjepivo, njezin imunosni sustav prepoznaje inaktivirane viruse kao strano tijelo. Tako se organizam uči proizvoditi protutijela za borbu protiv virusa.

Živa atenuirana cjepiva sadrže žive viruse ili bakterije koji su oslabljeni promjenom njihova DNK-a ili odabirom najslabijih virusa ili bakterija koji će se uključiti u cjepivo.

Oslabljeni virusi i bakterije u živim atenuiranim cjepivima ne mogu izazvati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi živo atenuirano cjepivo, imunosni sustav prepoznaje oslabljene bakterije ili viruse kao strana tijela. Tako se organizam uči proizvoditi protutijela za borbu protiv bakterija ili virusa. 

Živa atenuirana cjepiva stvaraju snažan imunosni odgovor koji može biti dugotrajan. To znači da bi moglo biti potrebno manje doza nego kod drugih vrsta cjepiva.

Cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) i cjepivo protiv vodenih kozica uobičajena su živa atenuirana cjepiva.

Prvo proizvedeno cjepivo bilo je živo atenuirano cjepivo. Radilo se o cjepivu protiv velikih boginja, napravljenom 1798. Tehnologija živih atenuiranih cjepiva i danas se primjenjuje u modernim cjepivima kao što su cjepiva protiv ospica, vodenih kozica i žute groznice. 

Toksoidna cjepiva sadrže toksine koji su inaktivirani i stoga više nisu toksični.

Toksini su kemikalije koje mogu uzrokovati neke bolesti, npr. tetanus i difteriju, a proizvode ih bakterije. 

Toksoidi se proizvode u laboratoriju inaktivacijom toksina koji izazivaju bolest, s pomoću kemikalija ili topline.

Inaktivirani toksini u toksoidnim cjepivima ne mogu izazvati bolest, ali i dalje mogu potaknuti imunosni odgovor u organizmu. Kada osoba primi toksoidno cjepivo, imunosni sustav napada inaktivirane toksine i uči kako ih neutralizirati. Tako se organizam uči neutralizirati toksine i spriječiti bolest u budućnosti.

Toksoidna cjepiva ne bore se protiv samih bakterija, već uče organizam kako da se bori protiv toksina koje proizvode bakterije.

Toksoidna cjepiva često uključuju adjuvans, tvar koja jača imunosni odgovor.

Cjepiva protiv tetanusa i difterije uobičajena su toksoidna cjepiva.

Koristi cijepljenja

Kako nas cjepiva štite i zaustavljaju širenje bolesti? Doznajte koje su njihove koristi za pojedince i zajednicu.